Osnovna škola Vrbani
| « Travanj 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
Dana 1. veljače 2019. godine 7 razredi OŠ Vrbani posjetili su organizaciju Crvenog križa. Krenuli smo oko 9 sati. Putovali smo tramvajem. Dolaskom pred Crveni križ počinje naša današnja pustolovina. (Album).
Prvo smo krenuli u kratki obilazak u kojem smo bolje upoznali povijest nastanka, projekte i ulaganja Crvenog križa, a pogledali smo i zanimljiv i poučan video o opasnostima na internetu. Kasnije smo krenuli u zasebnu prostoriju u kojoj nas je učenica Ana Šprajc naučila kako položiti onesviještenu osobu. Govorili su nam i o darivanju krvi i zdravoj prehrani što smatramo vrlo bitnim za naš svakodnevni život. Sudjelovali smo i na radionici “kako reći ne “ gdje smo kroz razne životne primjere naučili kako i zašto moramo ponekad reći ne. Nakon radionice pogledali smo kratki film o nestajanju osoba i razgovarali smo o tome kakav bi to bio osjećaj izgubiti blisku osobu. Nakon upoznavanja Crvenog križa imali smo vrijeme za odmor i kasnije smo se vratili kući. Posebno nas se dojmilo to što su nas volonteri svojim predavanjem potaknuli da i sami postanemo dio organizacije.
A kako je vama bilo? Što vam se najviše svidjelo? (pročitajte mišljenja učenika 7.b u dokumentu iz priloga)
Tekst sastavile: Bruna Bjelobrk i Tea Hladnik, 7.b
U petak, 1. veljače 2019. godine sva tri sedma razreda otišla su u posjet Hrvatskom Crvenom križu. Prvo je naš razred otišao u kafić (koji se tamo nalazi) gdje smo pili čaj, opuštali se, grijali i otišli u suvenirnicu, dok su ostali razredi učili o povijesti i ulaganjima Crvenog križa. Kasnije su nas proveli kroz ustanovu gdje smo učili o migracijama, darivanju krvi, djelatnicima Crvenog križa i pogledali kratki film o sigurnosti i opasnosti na internetu te društvenim mrežama. Nakon toga je došao nama najdraži dio, razgovarali smo o našim problemima, komunicirali kad nismo bili u mogućnosti slušati, vidjeti i govoriti. Tada profesori nisu bili prisutni zbog čega nam se još više svidjelo. Za kraj smo pogledali još jedan film o osjećajima roditelja nakon što im se izgubi dijete na samo nekoliko minuta/sati. Svima se posjet Hrvatskom Crvenom križu jako svidio te iako smo propustili nastavu u školi, to vrijeme smo iskoristili na vrlo koristan način. Voljeli bismo opet posjetiti Hrvatski Crveni križ.
Tekst sastavile: Katarina Ćosić, Antonija Galić i Lucija Radoš, 7.c
Povratak |
Ispiši članak |
Pošalji prijatelju
]
.png)
